GOTOVA JE ŠKOLA!!!

I ovaj put pobijedili smo sustav. Svi smo prošli razred bez popravnih i bez učenja. Evo im ga na onima koji kažu da je gimnazija teška! Sutra se ide najvjerojatnije na more, a onda na tekmu.

POPIS ZA MORE:

Pavo - najjeftinije pivo koje pronađemo (MB - zna se!), ionako će na kraju sve izaći istim putem kojim je i ušlo (uz koju hrenovku od doručka)

Voki - nismo sigurni što bi njega zadovoljilo osim par žena za zlostavljanje

Vule - boca Dalmatina i litra kole (pa mora nešto piti iz te boce)

Biro - boca piva koje će mu naposlijetku nepopijeno ishlapiti (salinizirati se)

Hlača - tri glavice luka i pivce da pogura sav taj luk

Jazo - njemu brate dosta probušena limenka pive, ne treba biti ni puna, al taj će spavat dobra tri sata

Nodi - on će nas u svojem pimp karavanu vozit do bolnice

Peko - sve će nas opskrbit kapicama da nas sunčeko ne zahvatić


Imamo osjećaj da smo neku legendu zaboravili, al jbg ne možemo se sjetiti svakog. Koga god da nismo spomenuli mora da je legenda kakve nema i da je sam po sebi iznad svih po skromnosti.


Dragi naši, zdravi bili i ostali. Sutra će ostati živi samo oni najtrijezniji...

Par riječi i o našem izletu u Italiju...

1. dan (9.5.)

Krenuli s Delte u 13 sati prema Riminiju. Usput smo razgledali gradove Split, Dubrovnik, Podgoricu i Prištinu. Proletili smo kroz gradić Sloveniju te stigli u Rimini u večernjim satima. Dočekalo nas je minimalno pedeset bijelaca te nekoliko mulata. Navečer smo odmah razgledali taj miroljubiv gradić pun službenih trgovina svjetskih brandova, a i pokojeg šibicara. Posebno nas se dojmila trgovina gdje bi uz svakog kupljenog plišanog medvjedića dobili nož (leptira).

Noć je ubrzo potjerala svjetlost sambukinog plamena. Naš cocktail meister Peko set the house on fire. Atmosfera u hotelu se naglo digla, svi su vikali: "The roof is on fire" i pjevali "O Happy Day" oko vatrice. Od čađe su svi pocrnili kao crnci. Večer je završila s pokojim satom sna uz opuštajuće zvuke vatrogasnih sirena.

2. dan (10.5.)

Jutro je započelo nutricionistički bogatim doručkom od nekoliko stotina kroasana, i samo krosana. Našla se tu i pokoja nutelica. Krenuli smo prema Ravennini te smo se nakon razgledavanja malog milijuna mozaika najeli kao svinje pred kolinje. Na povratku smo posjetili zabavni park Italia in Miniatura gdje je zabava tek počinjala.

Nakon herojskih vodenih borbi naših generala protiv talijanske okupacije nekolicina najhrabrijih djevojaka i momaka odvažila se pristupiti najtežem izazovu - bungee kupoli, i postali prvi hrvati u svemiru.

Vratili smo se u Riminnini te se krenuli pripremati za večernji picigin na plaži. Za to vrijeme neki su opremali svoju privatnu oružarnicu na lokalnim štandovima. Na plaži smo ponovo čuli zvukove sirena. Ovaj put to nisu bile vatrogasne, već one hitne pomoći. Došli su spasiti rame dragoga nam Arijana. Nije bilo ništa strašno, već sad baca koplja na kantridi. Tokom te večeri došao nam je i ljutiti Pierluigi koji nas je oborio s nogu sa svojom poznatom rečenicom: "GO TO YOUR BEACH!!!". Iskre su ponovo frcale, napetost se mogla rezati nožem. Nakon razmjene riječi mržnje u ruke su uzete boce Bavarije i Breezera i spremili smo se u V formaciju za napad. Cijelu višeminutnu bitku u zadnji je čas prekinula razrednica koja je riječima smirila strasti, a Pierluigi je na to odgovorio: "CLEAN THIS UP, YOU'RE LIKE PIGS!!!". Naravno, nismo to počistili, već smo prisilili njega da čisti svoju plažu, a mi smo se preselili na susjednu plažu. Večer je završila kao i prethodna.

3. dan (11.5.)

Zadnji dan posjetili smo jeftini San Marino u kojem je veliki dio razreda pokupovao parfeme. Ponovo smo se najeli kao svinje pred kolinje i nastavili prema gradu na Rječini pjevajući FELICITA. Za cijelo to vrijeme naša odgajateljica Dolly održavala je red u autobusu. Njeno održavanje reda je dobro iživciralo djecu iz zadnjih redova, naročito govoreći drugima da sjednu, a pritom je sama plesom zabavljala prednji dio autobusa. Ali Dolly, ona zadnja pjesma ti nije trebala.

Na kraju pohvala profesorima, njihovim pratnjama, vodiču te legendarnom vozaču na odlično odrađenom poslu.

Da, da... neki bi rekli da je kraj. Zamislite, nije gotovo jer JALAN UZVRAĆA UDARAC! -uskoro u kinima!

Priznanje:

GLUPI SMO! Priznajemo! Mi smo najjadnije osobe koje ti znaš, a to znači da smo zaista glupi jer ih ti znaš jednako toliko koliko Alf ima želudaca.

Do sada smo cijeli život gledali kroz stalko pivske boce, tako da nam je i izuzev čudnih boja svijet izgledao izvrnut. Hvala ti (namjeravao sam napisato ovo 'ti' s velikim početnim slovom, ali tu čast ipak dajem samo jednoj Osobi) što si nas izvela na pravi put, makar to bila motocross staza. Prizajemo, do sada smo mislili da naši bolje igraju ako se deremo na televizor (izvedeno iz Žujina zakona br. 38). Tek sada vidimo da oni zapravo nas ne mogu čuti jer na stadionu nisu postavljeni zvučnici!

Kako smo samo naivni i glupi bili. Da nam je barem netko bio u 1. razredu da nas opameti, sad je prekasno! Kocka je bačena.


P.S. Pozdrav našim herojima, hvala na posjeti i doviđenja!

Iz naslova se vidi na što ciljam. Na debakl još jednog nečijeg upletanja za "dobrobit" našega razreda. Dok smo mnogi bili spremni dobiti Zlatka (Komadinu), začuo se glas s neba:

"MI SMO JADNI MALI KAMENOKLESARI, NISMO IMALI VREMENA UČITI JER SE TRAŽI JEDNOSTAVNO PREVIŠE OD NAS. UF, KAK' SMO JADNI. KAD JA GOVORIM, GOVORIM U IME CIJELOG OČAJNIČKOG RAZREDA..." -da ne idem u detalje.

Strašno. Glavno da je mišljenje cijelog razreda izrečeno kroz usta jednog pojedinca. Na isti način izglasana je lokacija odlaska na izlet. Valjda zna što je najbolje za nas.

Je li isto tako razred reagirao kad je Marin neki dan rekao da nam ispit nije najavljen? Usta su bila zatvorena kao da su svi zaboravili uzeti pepermint ujutro. Svi su s istom takvom motivacijom krenuli u obranu svojih prava. Ma je, prije će životinje izaći na trgove boriti se za svoja prava nego ćemo mi jednom stati za neko realno i mudro stajalište. Glavno da se borimo za gluposti. Kad pravi problemi dođu u pitanje, evo ti sob Larry prvi izlazi na ulice.

Nema beda, ne zamjeram ništa, ali ajmo malo promisliti prije nekih postupaka. Ajmo da kad nešto činimo možemo reći da je odluka, a ne samo postupak bez prethodne odluke. Ovaj postupak danas vjerojatno neće imati posljedica, ali razmislimo za u buduće.

Tko je zapravo Antonio? Je li to još jedan obični dečko iz priče o zeki Rogeru? Je li to još jedan lik iz javne kuće gospođe lije?

Ta i mnoga ostala pitanja provlačila su se kroz stoljeća ljudskog postojanja. Brojna stručna istraživanja urodila su jedino brojnim brakorazvodnim parnicama prolupalih znanstvenika. Sada nakon gotovo 1200 godina od prve sumnje o Antonijevu postojanju, tajna je razotkrivena. Naš novinar Denis Glagolj na tajnom zadatku radio je osam mjeseci. Uz fotoreportera iz milja zvanog Budala krenuo je put misteriozne Transilvanije. Nakon što su punih osam mjeseci bili bez ikakvog traga koji bi ih približio pronalasku Antonia, jedan trenutak promijenio je sve. Dok je jedne večeri Budala voskom depilirao prsa, Glagolj je proučavao fotografije uslikane na nedavnom Playboyevom partyju u ukletome dvorcu Drakule Heffnera. Na jednoj od fotografija primjetio je našu višestoljetnu legendu.



Primjetivši sliku, odmah su se uputili natrag u dvorac i odlučili prizvati Antonija kojeg je ondašnji narod zbog njegove misterioznosti prozvao Toni. Sve su isprobali, od kuhanja bosanskog lonca s djevičinom kosom, do sklapanja više radiofrekvencija u jednu. Nakon skoro pola utrošene noći, Budala se sjetila: „Pa ja imam Tonijev broj moba! Hrk, Hrk...“ Taj hrk bio je presudan. Mobitelom su nazvali Antonia de la Penu i upitali ga za intervju, pristao je! Za sat vremena trebali su se naći kod starog zvonika uz staru crkvu.

Bio je to trenutak za koji bi mnogi znanstvenici dali život, i dali su. Bilo je to najveće otkriće od otkrića postupka destilacije alkohola. Tim trenutkom vladali su Glagolj i Budala. Svi mediji prenesli bi priču naših perspektivnih novinara, njihov uspjeh.

Kucnuo je i taj čas. Približavalo se vrijeme sastanka. Naši reporteri došli su ranije da im Antonio ne bi jednostavno odšetao, a time bi im se zatvorila sva vrata prema uspjehu. „Evo ga, stiže Antonio!“ –povikaše Budala. I bio je to on, glavom i bradom, naš Antonio de la Pena. Lagano je koračao prema junacima naše priče, u tim trenutcima pisala se povijest...

Kada se nalazio već na oko pet metara od Glagolja, Antonio je beživotno pao na tlo. Odjekavao je samo misteriozni iritantni smijeh. Bio je to Jack, Jack Trbosjek. Nemilosrdno je zabio nož u leđa našemu junaku. Zgrožen Jackovim nemilim postupkom Glagolj ga je upitao zašto je to učinio. „He he, he he... Ne znam. Ajme ubio sam, što sad!?“ –odgovorio je Jack.

A Glagolj mu je na to staloženo odgovorio: „Jack, snađi se, nije ti prvi put.“ –a bojimo se niti posljednji.

Danas je prošao i taj dan... Onaj kad smo krenuli put Istre, poluotoka duhana... Iako su nam blizu, cigare su im puno bolje (bar tako kažu)...

Da skratim, sve je bilo ok, obavili smo što smo trebali, sakupili sve biljke, a onda je postalo zanimljivo...

Sve je započelo kada su likovi iz ove priče odlučili sjesti za stol popiti cugu u kafiću odurnog nam izdajničkog imena. Kao da su mogli namirisati da je ekipa iz Rijeke. Od samog početka bili su optuživani za poplavljivanje jeftine kosovske zahodske školjke, ali jedna je kap prelila čašu...

Njih nekoliko sjedivši za stolom zabavljali su se i razglabali o temama koje su svih zabavljale. U trenutku zabave lik kojeg ćemo zvati Antonio de la Pena kamenčićem promjera Jupitera razbio je isto tako jeftinu navlaku lampe čija je vrijesnost unutar 100 dobrih nam starih tolara. Gosti koji su sjedili pored njih, zasigurno Purgeri, nezavršivši svoj proces hranjenja i obnavljanja svog tijela tekućinom, izdajnički su se digli sa stola i otišli, ali usput prijavili konobaru nemili događaj.

Ljutiti konobar kojeg ćemo u ovoj priči zvati Fahro zamalo je dignuo ruku na osobu koju ćemo zvati Gaudeamus jer mu nitko od nazočnih kao i Gaudeamus nije htio otkriti počinitelja. Cimnuvši rukom na Gaudeamusa Fahro nije ni slutio da lako može požaliti taj nepovratni potez. U tom trenutku Gaudeamusov drug Antonio de la Pena izrekao je rečenicu koja je promijenila sve: "Ejjjjjjjjjj! Ne cimaj ga!". Napetost se mogla rezati nožem, iskre su frcale, a samo je bilo pitanje vremena kada bi pobješnjeli Tonno uhvatio bocu sa stola i objasnio mu Žujin Zakon br. 15: "Žuja dobro ljulja".

Nakon shvaćanja situacije Fahro se povukao i odlučio pozvati policiju. Ne zna se, ali možda se povukao zbog ubojice Jacka Trbosjeka koji je također sjedio s ekipom. Antonio de la Pena oštro mu je priprijetio prijavljivanjem istoga policiji zbog fizičkog nasrtaja. Fahro se ponovno našao u nezavidnom koštacu...

Duboko u sebi shvaćao je da ne može prijaviti nikoga policiji jer nema dozvolu od sanitarne inspekcije, a ne može niti progutati svoj ponos (jer se ne može toliko sagnuti). Ekipa je poštivajući Žujin Zakon br. 14 platila piće i uzdignutih glava se udaljila s mjesta događaja.

Ostatak puta protekao je mirno uz blage zvuke Tonnova glasa...

I na kraju bih se nadovezao na Žujin Zakon br. 5: "Pretjerivanje čini priče zanimljivijima".

E pa slušajte ovako, ti 'prijatelju', ti 'nepozvani goste', i naposlijetku ti 'anonimče', vi ste crvi kakve ovaj svijet nije vidio.

AKO VAS BAŠ ZANIMA, OVAJ BLOG POPULARNIJI JE NEGO ŠTO DOLLY MISLI DA JE ONA POPULARNA. NJEGOVA POPULARNOST JE NEUPITNA BAŠ KAO ŠTO JE NEUPITNO DA ZA VAŠE STANJE NISTE VI KRIVI, NEGO VAŠ ČAČA ŠTO NIJE KORISTIO KONDOME. E, DA JE SAMO ZNAO...


Prijatelju, Nepozvani goste i Anonimče, zovemo vas da nam se predstavite. Zovemo vas da s tim vašim "konstruktivnim" kritikama iziđete nama u susret (face2face, ne 2fast2furious).

Sumnjamo da ćete se usuditi. Je li vas strah? Čega vas je strah? Sad si sigurno punite ego: Ma izbili bi mi njih, ali onda bi završili u buksi. Završit ću vam ja misao, u zatvoru bi bili glavne kuje kojima bi svako jutro otkrivalo nove krvave mrlje na posteljama. Ovaj blog nije smiješan, ni ne pišemo ga da bude smiješan, pišemo ga da očistimo ovu zemlju od nepotrebnih sranja.

Ajde da vas sad vidim tko će nam govoriti da jedemo govna. Vi jedete govna, a burek je samo 10kn.


Apel svim ljudima dobre volje:

"Jedimo burek, ne govna!", slogan je nove humanitarne akcije kojom se namjerava pomoći trojici govnara u potrazi za novim izvorima hrane. Cijeli život jeli su najgore, a onda su vidjeli reklamu za Domestos, i upitali se: "Kako to da su govna tako dobra, a svi ih žele uništiti?". I tako je počelo...

Uplate se vrše ne broj žiro računa: 123456789-987654321 s napomenom: "Za čišći želudac"

Svi me zadirkuju da sam mali... Predoziravao sam se proteinima mjesecima, ali mi se pojavila nuspojava - izblajhala mi se kosa!? Kako da napokon narastem i vratim kosi onaj stari sjaj? Buco

Buco, odgovor je zaista jednostavan. Kad uđeš u pubertet narast ćeš. Za kosu se najbolje obrati svome liječniku ili ljekarniku, a svakako bih ti preporučila korištenje balzama.


U razredu me svi nazivaju nakazom. Kažu da mi to govore jer se rimuje s mojim imenom, ali znam da sam zapravo ružan i da samo govore istinu. Kako da napokon zavolim svoje tijelo? Jazo

Ako si zaista toliko ružan koliko govoriš, a čula sam priče o tebi i od drugih ljudi, razbij sva ogledala u kući, ili ih barem prekrij nečime. Tako ćeš poštediti i sebe, ali i ogledala.


Prošli put za vrijeme nastave nisam mogao prestati glumiti orgazmičke zvukove te pritom izgovarati riječi... Kako da ugasim tu svoju neizmjernu požudu za parenjem!? Išao sam na razna savjetovanja, ali bezuspješno. Pavo

Pavo, odreži si majmuna. Kako čujem od svog bliskog prijatelja Nodija, boli samo u početku, kasnije ništa ne osjećaš. Ako se bojiš boli, samo zamisli da radiš grah na lovački i da režeš kobasicu. Za sva pitanja preporučam ti da se obratiš svom mesaru.


Ubio sam... Što sad? Hlača

Nije ti prvi put, snađi se.


Išao kemijsku probao stol sarmu?! Voki

Dobro je, bit će sve u redu...


Na pitanja odgovara: Dr. Olja

Uspoređujući ovaj blog sa stanjem u državi, korupcija je mila majka... Zašto?

Pa ne znam, ipak je naš samoprozvani 'prijatelj' tako rekao, a mi mu se ne smijemo prkositi. Ipak je taj prijatelj naš centar svijeta, alfa i omega. 'Prijatelju' svemogući, ako si tako hrabar priznaj, izopaćenik si kojeg svjetlo dana ranjava. Tko si ti da sudiš o ovome blogu, tko si ti da se praviš najpametnijim?

I TE DVIJE REČENICE KOJE SI SROČIO, SROČIO SI IH S RJEČNIKOM STRANIH RIJEČI - DRŽEĆI GA NAOPAKO!! E, prijatelju moj.

Glavno da ti možeš komentirati ovaj blog. Ajde da vidim tvoj underground blog čiju adresu znate samo ti i tvoja papiga koja je mrtva već mjesec dana, ali to jednostavno ne možeš prihvatiti.

Jako si nam hrabar. Skrivaš se iza kilometara optičkih kablova hraneći tako svoj iskompleksirani ego. Nema veze, Sale je sve pamtio. Znaš kako je Hitleru rekla majka kad su ga tlačili vršnjaci? -pamti, jednog dana ćeš im vratiti. Tko se zadnji smije, najslađe se smije. Mi ćemo se jednog dana smijati, a to neće biti u zadnjem redu kina dok budemo gledali Američku pitu.

Sve 5 prijatelju. To su samo konstruktivne kritike.

Prijateljski pozdrav!

Jednostavon najbolje za vas i najgore za vaša pluća nove cigarete PAVAO.
Vrlo praktične, mogu se kupit na svim prodajnim mjestima tvrtke Jalan d.o.o
Uz svaku kupljenu kutiju na poklon dobijate privjesak PAVAO.


Jednostavno najbolje.......